Politika
Politika i javna uprava
Još od prvih vremena Pokreta razvila se jedna vrsta tradicije u političkom zalaganju, koja je u osobi suutemeljitelja Pokreta Igina Giordanija - bogatoj velikim kulturnim, političkim i crkvenim iskustvom - naišla na snažan i još i danas proročki znak. To je zalaganje označeno i dubokim osobnim odnosom Chiare Lubich i talijanskog poslijeratnog predsjednika vlade De Gasperija.
Pokret kao takav ne zauzima stranačke pozicije. Svatko je slobodan založiti se u stranci koja je najbliža vlastitim težnjama, pa su stoga članovi danas, s osobnom odgovornošću, prisutni u raznim političkim strujama.
Dva su temeljna zajednička zalaganja:
- dati dušu politici, živeći je kao konkretno služenje čovjeku, polazeći od gradske četvrti i grada;
- izabrati jedinstvo kao polazište i kao krajnju stratešku perspektivu u političkom djelovanju.
Konkretan prijedlog izradio je Tommaso Sorgi, izaslanik u talijanskom parlamentu od 1953. do 1972. i jedan od utemeljitelja pokreta Novo čovječanstvo. To je tzv. politički pakt između izabranog i birača.
Pakt uzajamne odgovornosti ponekad je krenuo od građana pojedinaca ili skupine građana, koji ne traže osobne usluge niti za skupinu, a založili su se da njihovi predstavnici osjete da su dio živog biračkog tijela. No, krenuo je i od izabranih koji su s građanima željeli uspostaviti stalan kontakt, s jasnim uzajamnim obvezama, koji neće završiti s izbornom kampanjom.
Politika koja iz toga proizlazi ostvaruje se u kompetentnom i uzajamnom slušanju; u sučeljavanju, za izradu programa i njihovo ostvarivanje sa svim raspoloživim snagama, s većinom i oporbom, no nadasve s društvenim ustanovama, obiteljima, udrugama, kategorijama; obuhvaćanjem svih, što traži od svakoga da cilja na vlastite mogućnosti, surađujući u korist općeg dobra.
Iz iskustava u malim mjestima kao i u razvijenijim gradovima, na sjeveru kao i na jugu svijeta, tamo gdje se počeo živjeti ovaj pakt, vidimo da se počinje ostvarivati cilj stvarne i rastuće demokracije.
Postoji i jedno primarno opredjeljenje koje se živi unutar institucija kao i unutar stranaka, a to je opredjeljenje za siromahe. Tako su nastale različite akcije: pri izradi općinskih proračuna za stvaran financijski izbor u korist posljednjih; kod degradacije predgrađa; za odgovoran ali velikodušan prihvat imigranata, izbjeglica...; da bi se dala veća politička svijest najsiromašnijima, što je izvor oslobođenja.
Cilj svega toga jest da kroz pojedine velike ili male političke akcije prođe nova kultura temeljena na 'davanju' i na 'uzajamnosti', na perspektivi zajedništva, na novom političkom jedinstvu koje će polaziti od različitosti i graditi ujedinjeni svijet doprinosom sviju.
No, je li moguće ciljati na jedinstvo u različitosti? Je li moguće djelovati u politici i davati plodove, iako smo na različitim pozicijama? Kao odgovor na ta pitanja 2. svibnja 1996. u Napulju je nastao Pokret jedinstva koji danas okuplja političare brojnih zemalja.
Evo nekih načela tog novog načina djelovanja danas u politici: prvenstveno biti na strani čovjeka i njegovih dubokih vrijednosti, a tek kasnije za svoju političku struju; učvrstiti jedinstvo među ljudima angažiranima u politici, ostajući vjerni svojim političkim izborima, kako bi jedni drugima pomogli zauzeti zajednička stajališta i osnaženi tim jedinstvom, raditi za opće dobro; i unutar politike ponoviti izvanredno iskustvo jedinstva Pokreta fokolara.
S ovim poticajem postali smo svjesni doprinosa koji možemo ponuditi u svakoj pojedinoj stranci i među svim strankama. Počela se nazirati nova politička kultura označena djelotvornom ljubavlju za svakog pojedinog čovjeka, a istodobno sa sposobnošću razmišljanja uvijek u svjetskoj perspektivi. Izazov se sastoji u tome da postanemo sposobni pobrinuti se da naš grad učinimo zajednicom slobodnih i jednakih ljudi, te se zanimati i uzeti na sebe drame, zahtjeve, patnje i očekivanja čitavih naroda, za svijet koji teži jedinstvu.
Sa susreta "1000 gradova za Europu" u Innsbrucku u studenom 2001.
